Povijest boksa

Boks kao umjetnost
 

Ni jedan drugi šport nije izazvao toliko interesa ni umjetnicima pružio toliko nadahnuća kao boksački šport. Baš zbog te okolnosti danas smo u mogućnosti dobiti približnu sliku, i to dosta pouzdanu s boksačkih natjecanja iz najstarijih vremena, jer su o tome sačuvane pisane riječi, Homer, Pindar Vergilije i drugi, bilo crtež ili skulptura davnih poznatih i nepoznatih umjetnika iz starogrčkih, rimskih i drugih vremena. 
 

Posljednja borba za naslov prvaka Engleske golim šakama održana je u Richburgu, dana 8. srpnja 1889. godine, u kojoj je slavni John Sullivan pobijedio Jakea Kilraina nokautom u 75. rundi.

Međutim, takvu pozornost umjetnika boks je sačuvao do naših dana, osobito u Francuskoj, zemlji gdje je boks dobio svoj popularni naziv "plemenita vještina" - "noble", zatim u Engleskoj i drugim zemljama. O boksu su pisali mnogi slavni i poznati književnici: Paul Burke, Theophile Gautier, Meterling, Jean Cockteau, Christian Bernard, a veliki engleski romantičar i dramatičar John Bernard Show, ostavio je boksačkom športu i poznati roman "Karijera". 

Boks je nadahnuo i mnoge filmske umjetnike, tako da je sniman velik broj igranih filmova, među najpoznatije svakako spada: Cinderella man - o poznatom boksaču Jamesu J. Braddocku, Šampion, Razjareni Bik - o poznatom boksaču Jacku La Motti, Gentleman Jim - o životu slavnog boksača i prvog svjetskog prvaka u borbi s boksačkim rukavicama Jamesa J. Corbetta, 1892. - 1897. godine. Sniman je i veći broj dokumentarnih i televizijskih filmova na temu boksa.

Američki narod je prozvao boks "Slatkom znanošću" (Sweet Science). Ne ulazeći detaljnije u sve ono što je rečeno o boksu u knjigama, romanima, filmu i televiziji, treba ponoviti da je to šport koji je dobio dostojno mjesto u umjetnosti.
 

Najveći posjet koji je ikada zabilježen u povijesti boksa bio je dana 23. rujna 1926. godine u Philadelphiji, na Sesqutstadionu.
Toga dana 120 757 gledatelja je promatralo pobjedu Tanneyja nad Dempseyjem.

U drugoj polovici XIX. stoljeća u boksu je postignut veliki tehnički napredak. Dotad su najčešće oba borca stajala jedan prema drugom nepomično i zadavala udarce do iznemoglosti. Od 1867. natjecatelji su se počeli kretati u toku borbe. 
 

Jesse Willard pobjeđuje Jacka Johnsona u Havani na Kubi za titulu prvaka svijeta u teškoj kategoriji dana 5. travnja 1915. godine.
 

Na poboljšanje tehnike boksa veliki utjecaj su izvršili tri boksača: John Lawrence Sullivan, 1858. - 1918. godine, koji je unaprijedio eskiviranje i afirmirao '' aperkat ''; James Jim Corbet, 1866. - 1933. godine, koji je razvio borbu na razmaku i polurazmaku, distanca i poludistanca, i prvi upotrijebio kroše, 1890. godine, i Robert Fitzsimmons, 1862. - 1917. godine, koji je razvio tehniku udarca u pleksus posebno svoj čuveni "shift punch" - udarac u pleksus solaris. Zajedno s tehnički dotjeranijim boksom išla je dalje podjela boksača po kategorijama.
 

Thomas Hearns protiv Marvina Haglera; borba za titulu svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji, dana 6. travnja 1987. godine, Caesars Palace, Las Vegas.

Moderni olimpijski pokret
 

Barun Pierre De Coubertin

Promotor suvremenog olimpijskog pokreta, barun Pierre de Coubertine rođen u Parizu dana 1. siječnja 1863. godine. Vrijednost športa otkrio je rano. Kao dječak se bavio veslanjem, mačevanjem i boksom. Šport će mu postati glavno sredstvo za ostvarenje pedagoških reforma u francuskom školstvu.

O tome je napisao: „Pružit ću športom sjaj mlitavoj i ukrućenoj mladeži, ojačat ću njezino tijelo i njezin sluh, otvorit ću joj široka obzorja nebeska, planetarna, obzorja sveopće ljudske povijesti. To će uroditi uzajamnim poštivanjem i postati kvascem svjetskog mira, bez obzira na podrijetlo, stalež, bogatsvo, položaj ili zanimanje“.

Nakon uspjeha u promicanju modernog športa u svojoj zemlji, Coubertin je svu energiju usmjerio na to da utemelji moderni olimpijski pokret. Ideja o obnovi olimpijskih igara postojala je u Europi već stotinu godina.

Igre pod tim nazivom održavane su u Engleskoj, Švedskoj, Grčkoj, ali i s nejasnom programskom koncepcijom, neredovito i s malim brojem sudionika. Coubertin je predložio formulu uspjeha. Budući da je dobro poznavao prilike svog vremena, znao je da ne može obnoviti antičke olimpijske igre sa svim onim što im je svojstveno.

Shvaćao je da moderni šport može biti koristan ili štetan, ovisno o pravcu kojem će biti usmjeren i načinu na koji će biti korišten. Pravilno je procijenio da novom športskom pokretu treba dati moralnu okosnicu.

Zapravo Coubertinov glavni interes nije bio unaprjeđivanje olimpijskih igara, već težnja da se one iskoriste kao podloga za popularizaciju odgojne uloge športa - kako bi se osigurao tjelesni i moralni razvoj mladeži.

Na prvom Olimpijskom kongresu, održanom u lipnju 1894. godine utemeljen je Međunarodni olimijski odbor i pokrenuto je održavanje Olimpijskih igara. Predsjednici Međunarodnog olimpijskog odbora su bili Demetrius Vikelas, Grčka, 1894. - 1896. ; barun Pierre De Coubertin, Francuska, 1896.-1925. ; Henri de Bailet - Latour, Belgija, 1925. - 1942 ; Sigfrid Edström, Švedska, 1946. - 1952. ; Avery Brundage, SAD, 1952. - 1972, ; Lord Michael Killanin, Irska, 1972. - 1980. ; markiz Juan Antonio Samaranch, Španjolska, predsjednik je od 1980. godine.

Ujedinjeno Kraljevstvo
 

http://www.reptonboxingclub.com/#
 

Olimpijske igre
 

Olimpijske igre su natjecanja športaša u pojedinačnim i ekipnim športovima, a ne natjecanja država. Najviša instancija za bilo kakvo pitanje u vezi s OI jest Međunarodni olimpijski odbor. Svake četiri godine održavaju se ljetne i zimske olimpijske igre. Ljetne olimpijske igre održavaju se tijekom prve godine olimpijade. Od 1994. godine zimske olimpijske igre ne održavaju se iste godine s ljetnim OI, već dvije godine nakon njih. Prve ljetne Olimpijske igre su održane 1896. godine u Ateni.

Boks se našao vrlo rano u programu olimpijskih igara. Točnije, boks je prvi put uvršten u olimpijski program 1904. godine u St. Louisu. Na tom prvom nastupu boksača sve medalje osvojili su američki boksači, i to u kategorijama do 47.6kg, 52.2, 56.7, 61.2, 65.8, 71.7 i +71.7 kg. Ukupno su osvojili 19 medalja.

Na olimpijskim igrama u Londonu 1908. godine boksači Velike Britanije također su osvojili sve medalje, osim jedne u kategoriji do 71.7 kg koju je osvojio australski boksač. Boksači Velike Britanije osvojili su ukupno 16 medalja. Tek na trećem olimpijskom boksačkom turniru 1920. godine u Antwerpenu olimpijske medalje osvajaju i boksači iz Kanade, Danske, Francuske, Italije, Norveške i drugih zemalja. Boksa nije bilo na 5. OI u Stockholmu 1912. godine.

Amaterska međunarodna boksačka asocijacija (AIBA)
 

Organizacija koordinira rad amaterskim boksom u svijetu. U AIBA-u je učlanjeno 196 nacionalnih boksačkih saveza sa svih kontinenata. Svjetska boksačka organizacija osnovana je dana 30. studenog 1946. godine u Londonu. Sve do 1945. godine kontrolu nad amaterskim boksom imala je svjetska boksačka organizacija koja se zvala FIBA. Ta je organizacija djelovala od 1920. do 1945. godine.

AIBA kao nositelj ukupnih aktivnosti u boksačkom športu predstavlja jednu od najbrojnijih međunarodnih športskih federacija. Jednu zemlju može predstavljati samo jedan nacionalni savez. Službeni jezici su: Engleski, Francuski, Njemački, Španjolski, Ruski i Arapski. Današnje sjedište AIBA-e je u Berlinu. Najviše rukovodeće tijelo AIBA-e je kongres.

Svaka zemlja članica AIBA-e može biti zastupljena na kongresu sa najviše tri delegata. Oni raspolažu samo jednim glasom. Redoviti kongresi AIBA-e održavaju se svake četiri godine i na njima se izabire rukovodstvo AIBA-e. Izvršni odbor zatim donosi ili mijenja Statut i pravila boksa, raspravlja o drugim pitanjima važnim za razvoj boksačkog športa u svijetu.

Između kongresa AIBA-e najviše izvršno tijelo je izvršni odbor, koji se sastoji od predsjednika, počasnog predsjednika, generalnog tajnika, 11 potpredsjednika i 27 članova koji se biraju kao predstavnici raznih kontinenata. Izvršni odbor imenuje i predsjednike medicinske, tehničke, sudačke, poslovne, financijske, pravne, promidžbene, juniorske, znanstveno-trenerske i sigurnosne komisije.

Predsjednici komisija imenuju potreban broj članova iz redova istaknutih boksačkih djelatnika, uglavnom na prijedlog nacionalni saveza. AIBA utvrđuje i kalendar boksačkih natjecanja, i to šest godina unaprijed, i izravno organizira olimpijske igre, svjetska prvenstva za seniore i juniore, svjetske kontinentalne kupove i AIBA izazivačke boksačke priredbe.

U sklopu izvršnog odbora AIBA-e postoje i kontinentalni uredi koje čine članovi Izvršnog odbora AIBA-e određenih kontinenata. AIBA neprekidno radi na humanizaciji boksačkog amaterskog športa.

Tako je obvezno nošenje štitnika za zube, uvođenje većih rukavica, ograničenja brojanja nokdauna, posebna pravila za juniorski boks, stroži kriteriji boksačkih sudaca u očuvanju zdravlja boksača, povećanje broja kategorija, a sve radi bolje zaštite boksača.

Boks je postao olimpijski šport još 1904. godine i sve do danas nikad nije bilo ozbiljnije nezgode. Vodi se računa i o najmanjim detaljima kako bi se zaštitilo i očuvalo zdravlje boksača. Tu svakako najvažniju ulogu imaju ringovni boksački suci, te športski liječnici i treneri boksača.
 


 

Hrvatski boksački savez primljen je u članstvo AIBA-e dana 20. veljače 1992. godine. Tako je osamostaljeni hrvatski amaterski boks bio predstavljen na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni, gdje je prvi put na Olimpijskim igrama pod hrvatskom zastavom nastupio Željko Mavrović.