James Jackson Jeffries
James Jackson Jeffries
Pobjedom nad Bobom Fitzsimmonsom nokautom u jedanaestoj rundi Jeffries je postao novim prvakom svijeta. Ta je borba održana u Coney Islandu dana 9. lipnja 1899. godine. Dobro je boksao, bio potpuno neranjiv, uporan i nikad se nije predavao. Mogao je nokautirati svakoga.
Rođen je u Carollu, Ohio dana 15. travnja 1875. godine. U 21. godini okrenuo se profesionalnom boksu. Prvi veći uspjeh bila je pobjeda nokautom nad Hankom Griffinom. Samo tri godine kasnije dospio je na svjetski vrh. Nastavio je s pobjedama, rušeći svoje protivnike.
U borbi za naslov prvaka svijeta protiv Fitzsimmonsa bio je teži gotovo 30 kilograma i puno mlađi. Fizsimmons nije pronašao pravi udarac u pleksus, njegova specijalnost, gotovo je polomio ruke. U dvanaestoj rundi odletio je na pod, nokautiran.
Prvi put je branio naslov prvaka dana 3. studenog 1899. godine. Pobijedio je Toma Jacka Sharkeyja u 25. rundi.
Boksajući protiv Corbetta, Corbett je 22. runde držao Jeffriesa na distanci i uspio mu potpuno umanjiti snagu udarca. Jeffries je djelovao teško i njegov trener Bill Brady je razmišljao o predaji. No Jeffries nije pristao, tvrdeći da Corbett ne može izdržati takav tempo te da će se umoriti.
I nije se prevario. Već u 23. rundi Corbett je posustao. Pokušavajući izbjeći jedan udarac, odbijo se od konopaca ravno u Jeffriesovu šaku. Bio je to klasični nokaut. Od 1901. godine do 1904. godine Jeffries je pet puta branio naslov prvaka svijeta i zabilježio pet pobjeda nokautom. Otišao je bez poraza sa 29 godina.
Vratio se zemlji, životu na ranču. I dok je živio u miru, Jack Johnson, crnac, rušio je protivnike. Na sve se strane tražio bijelac koji bi ga pobijedio. Nagovorili su Jeffriesa, koji je u 35. godini izašao ponovno na ring dana 4. srpnja 1910. godine. Jeffries je prvi put bio na podu, nokautiran. I prvi put poražen.
Bila je to njegova posljednja borba. Vratio se ranču i ostao ondje do smrti 1953. godine.
